Prijateljstvo kao izvor inspiracije
Tanja Baran i Dalia Katavić
Tanja Baran čudesna je žena. Prava inspiracija. Govoriti o njoj, a pritom ne spomenuti Križevce i Zagreb, nezamislivo je svima koji je poznaju. Ta nas dva grada neraskidivo vežu. Naša su vrela s kojih crpimo inspiraciju, poput izvora Manduševac na glavnom zagrebačkom trgu, tek nekoliko stotina metara udaljenom od moje galerije „Dalia“ u Praškoj 6.
Kroatistica, novinarka, radijska voditeljica, urednica Radija Sljeme, autorica nekoliko knjiga, naslovna docentica na Odjelu za komunikologiju Fakulteta hrvatskih studija, stručna suradnica na projektu „Hrvatska usmena književnost”, serijalu Obrazovnog programa Hrvatske televizije, dobitnica nagrade „Hrvatskih novinara i publicista za najbolji novinarski rad“ 2017. godine – sve je to moja prijateljica!
I još mnogo više od toga.
Ruža“, privatna kolekcija nakita Tanje Baran: prsten/narukvica, broš i ogrlica; made by Dalia Katavić
Tanja Baran – hodajuća enciklopedija
Tanja Baran riznica je informacija, artefakata križevačke i zagrebačke povijesti, zaljubljenica u tradiciju, običaje, usmenu predaju, povijest, umjetnost rodnog kraja… Hrvatske. Glazbeno je potkovana, pa joj vođenje emisija o popularnoj duhovnoj i tamburaškoj glazbi prirodno leži.
Toliko postignuća, s toliko „lakoće“ (nama se čini, jer ne pokazuje), truda, napora, ali i nevjerojatnog entuzijazma. Ovo je njezina godina! Zaslužila je sva priznanja koja joj stižu s raznih strana. Jedno od posljednjih postignuća jest nagrada Večernjakova ruža za „Purgeraj“, Zagrepčanima omiljenu radijsku emisiju Radija Sljeme. Imala sam stvarno sreću što je izabrala baš mene da je „nakitim“ za tu prigodu.
Ponos i zahvalnost ne skrivam.
Tanja Baran, dobitnica nagrade „Večernjakova ruža“ nosi kolekciju nakita „Ruža“ made by Dalia Katavić
Kroničarka Zagreba Tanja Baran
Tanja Baran glavna je urednica i voditeljica emisija na kultnoj radiopostaji Radio Sljeme, koja je brend, jedan od zaštitnih znakova grada Zagreba.
Ljubav prema Zagrebu, gradu u kojem živi, ova Križevčanka nesebično dijeli s drugima. Krenulo je sve od prve autorske emisije „Zagrebačka narodna škrinjica“ 1994. godine. Potom vodi emisije purgerskog štiha „Kajkavijana” i „Purgeraj“. Tanja nas vraća u zlatno doba Agrama. Pripovijeda o Zagrebu Marije Jurić Zagorke. Evocira „beli Zagreb grad“, kakvog je ovjekovječio 1970. godine najzagrebačkiji i najbolji hrvatski film svih vremena „Tko pjeva zlo ne misli“. Među kroničarima glavnoga grada stoji rame uz rame najboljem, Milčecu. Izvlači iz arhive, vraća u život i pušta u eter ono bitno, gotovo zaboravljeno, ono što su sami stanovnici iznjedrili iz duge zagrebačke prošlosti. Pa tako i predaju o nastanku Zagreba i njegovu imenu, legendu nastalu u narodu.
Sretan Vam dan NAŠEGA grada Zagreba! On je tu, sveprisutan. Svi smo mi na neki način vezani za njega. Moje je studiranje u tom gradu bilo nezaboravno. Danas me posao i puno divnih ljudi vode baš u njegovu smjeru. Volim što sam dio zagrebačke priče!
Tanja Baran nosi ogrlicu „Manduševac“ na svečanoj proslavi povodom 70 godina Radija Sljeme
Tanja Baran nosi moj „Manduševac“
S takvom osobom kao što je Tanja Baran inspiracija se naprosto „slije“. Potpuno me obuzme. Ne znam tko bi bolje od nje iznio dio zagrebačke povijesti u mojoj interpretaciji. Prigoda je i više nego savršena – 70 godina Radija Sljeme. Kome bolje pristaje ogrlica, koja priča o zagrebačkoj legendi, nego voditeljici koja s toliko žara pripovijeda zagrebačke priče i poznaje grad u dušu! Kada sam saznala što se obilježava, dvojbe nije bilo. Za svoju Tanju, zagrebačku kroničarku, napravila sam „Manduševac“, ogrlicu od ahata, srebra i crnih bisera, ukomponiravši prepoznatljiv motiv. I eto, moje Mande i njezina viteza, vojskovođe ili bana (koja god vam je verzija draža)!
Ogrlica „Manduševac“ od ahata, srebra i crnih bisera, made by Dalia Katavić
Većina Zagrepčana poznaje jednu ili dvije verzije o nastanku imena Zagreb, a zapravo ih ima nekoliko i datiraju iz 19. stoljeća. Dok sam istraživala temu Manduševac, otkrila sam nekoliko zanimljivih stvari koje nisam znala. Podijelit ću ih s vama kao dar gradu u kojem sam provela svoje studentske dane i u kojem danas izlažem svoj nakit.
Manduševac – najljepša gradska legenda
Manduševac je grboslovljem tj. heraldičkim simbolima prikazan kao izvor na grbu Zagrebačke županije. To govori koliko je važan za glavni grad.
Izvor pitke vode postoji od pamtivijeka, ali se prvi puta spominje tek u 14. stoljeću. Od srednjeg je vijeka bio najvažniji izvor pitke vode predgrađa, ali je jednako tako služio i za pranje rublja te napajanje stoke. Nalazi se na prostoru Harmice, nekadašnjeg sajmišta ispod zidina starog Zagreba. Izvire u Bakačevoj ulici na kućnom broju 3, na zapadnoj strani, odakle je nekoć voda tekla sve do zdenca na platou glavnog trga, gdje se danas nalazi fontana. Godine 1852. stari je zdenac zamijenjen novim uoči posjeta cara Franje Josipa I., kada je prvi puta uređen kao javni zdenac. U središtu novog zdenca nalazila se plinska lampa s pet svjetiljaka, a oko njega niknula je ograda. Zdenac nekoć bijaše mjesto okupljanja trgovaca, živo tržište, ali i mjesto ubiranja pristojbe (nešto poput carine), sastavljanja sudskih zapisa, okupljalište vještica, o čemu je pisala i Zagorka u romanu „Kći Lotrščaka“
Dalia Katavić na vrelu inspiracije za svoju ogrlicu „Manduševac“
Zagrepčani su vratili svoj Manduševac
Godine 1898. trg je rekonstruiran. Zatrpani Manduševac otišao je u zaborav. Uoči Univerzijade, 1986. godine grad se naveliko počeo preuređivati, posebice glavni trg. Na opće iznenađenje izvođača radova, arheologa i Zagrepčana te je godine Manduševac ponovo ugledao svjetlo dana. Pronađen je slučajno. Građani su temelje zdenca okitili cvijećem inzistirajući da ga se ostavi i uredi za javnost, iako nije bio u prvotnom planu rekonstrukcije. Plan je promijenjen i od 1986. godine Manduševac ponosno stoji na Trgu bana Josipa Jelačića kao ukras i podsjetnik na rođenje imena slavnog grada podno Medvednice.
Iako je stoljećima opskrbljivao Zagrepčane pitkom vodom, danas to, nažalost, nije tako. Spojen je na gradski vodovod. Na inicijativu da se omogući pitka izvorska voda, Gradsko stambeno i komunalno gospodarstvo priopćilo je da fontana ne može biti izvor pitke vode zbog sanitarnih uvjeta i znatno nižeg položaja izvora od današnje razine Trga bana Josipa Jelačića.
Legenda br. 1
Legenda, koju već i svi zagrebački vrapci i golubi na grani znaju, spominje lijepu djevojku Mandu na zdencu pitke vode, kojoj ususret dolazi mladi vitez (vojskovođa ili ban) zamolivši je da mu dade vode: „Mando, dušo, zagrabi vode!“
Izvor je dobio ime Manduševac prema Mandi, a Zagreb prema glagolu zagrabi. Jedna inačica predaje kaže da je riječ Manduševac nastala spajanjem riječi Manda i duša. Što je istina, ne možemo znati s pouzdanošću. Izgleda da će to ostati zagrebačka tajna, ali tajne golicaju maštu i inspiriraju na kreativnost. 😉
Privukla mi je pažnju bilješka povjesničara Krčelića. Godine 1312. vladala je velika suša, a po zagovoru tadašnjeg zagrebačkog biskupa, blaženoga Augustina Kažotića, vrelo je “oživjelo“.
Zagrebački izvor inspiracije za Daliju Katavić
Legenda br. 2
„Ak dojdeš v Zagreb i napiješ se vode na manduševačkom zdencu, nigdar iz Zagreba ne buš otišel!”
Tako su nekoć govorili purgeri, dok je voda bila pitka. Tko god popije malo vode s ovog izvora, zaljubit će se u Zagreb i zauvijek ostati u njemu. Divna legenda!
Legenda br. 3
Manduševac je zdenac sreće koji ispunjava želju ako u njega (u)bacite novčić. Vremešni Zagrepčani, a i oni nešto malo mlađi, dobro se sjećaju kamene kocke u središtu fontane pune kovanica i papirnatih novčanica. Svojevremeno su ljudi u njega bacali novčić za sreću, a danas je taj običaj zamro. Sad se u fontanu bacaju ponoreli maturanti za vrijeme norijade i najzagriženiji navijači hrvatske nogometne reprezentacije kad proslavljaju svjetska odličja. Manduševac je srce glavnoga zagrebačkog trga.
Ogrlica „Manduševac“ od ahata, srebra i crnih bisera, made by Dalia Katavić
Legenda br. 4
Manduša bijaše kći kralja Krešimira, zaljubljena u bana Dobromira. Posjedovala je čudesnu moć pronalaženja pitke vode. Dvoje se mladih silno voljahu, a njihova ljubav dođe na kušnju, kada otac obeća njezinu ruku mađarskom kraljeviću Emeriku. Nesretna Manduša plakaše i tugovaše danima. Otac se sažali te dopusti Dobromiru da je prati do budućeg supruga. No, sudbina htjede drugačije. Nakon iznenadne Emerikove smrti uputiše se nazad. Putem počeše osjećati žeđ zbog velike ljetne suše, pa Manduša, kao prava rašljarka, uz pomoć grane pronađe vodu, uzviknuvši: „Zagrebite!“ Voda bijaše bistra, čista i pitka, zbog čega odlučiše osnovati grad oko tog izvora. Ne znam koja mi je inačica legende ljepša! Tu ima materijala za cijelu kolekciju ogrlica.
Tanja Baran, dobitnica plakete Grada Križevaca, nosi ogrlicu „Križevci“ umjetnice Dalije Katavić
Moji Križevci
Tanja Baran jedna je od divotica vezanih za „moj“ mali lijepi grad. Suprugova kolegica iz školskih klupa. Križevčanka s prebivalištem u Zagrebu. Magistrirala je s radom „Usmena književnost križevačkoga kraja – Križevački štatuti u hrvatskoj vinskoj kulturi i usmenoj književnosti”, a doktorirala tezom „Usmeno književno nasljeđe križevačkoga kraja u kontekstu hrvatske književnosti 19. stoljeća”.
Predsjednica je Udruge za promicanje znamenitih Križevčana Dr. Stjepan Kranjčić i jedna od supokretačica Dana hrvatskih svetaca i blaženika, Susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva Stjepan Kranjčić te Susreta hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva Stjepan Kranjčić, koji se svake godine održavaju u Križevcima.
Mnogo je toga učinila za svoje Križevce, zbog čega su joj se Križevčani odužili na najljepši način. Godine 2012. uručeno joj je priznanje Grada Križevaca za „izniman doprinos u istraživanju zapisane usmene književne građe križevačkoga kraja i promicanje duhovno-kulturnog nasljeđa Križevaca”. I ove je godine dobila plaketu svoga rodnog grada.
Križevački štatuti i moj „Bilikum“
Križevci su grad „vinsko-pajdaških regula“. Pogađate, mislim na nadaleko poznate Križevačke štatute! Na ovu temu nastala je skulptura Bilikum, umjetnička oda gradu koji je mene, fetivu Dalmatinku, prihvatio kao svoju.
Skulptura „Bilikum“ umjetnice Dalije Katavić
Znate li što je bilikum? Otkrit ću vam tu tradiciju srdačne križevačke dobrodošlice. Bilikum potječe iz njemačkog Willkommen, što znači dobro došli. Sjeverozapadna Hrvatska, u kojoj se nalaze i moji Križevci, kao i sjeveroistočna Slovenija, već stoljećima gaje autentičan običaj iskazivanja dobrodošlice, osobito gostima koji prvi put stižu u nečiju kuću ili klet. Poanta priče je u pijenju vina naiskap iz zemljanog, staklenog, srebrnog ili porculanskog bilikuma – posebnog vrča sastavljenog od triju vrčeva jednake veličine. Vrčevi grube vanjske površine nazivaju se srabljivcima. Tko poštuje ovu tradiciju i ne želi se zamjeriti domaćinu, potegnut će iz svih triju vrčeva i vrlo brzo postati „veseliji“ no što je planirao. 😉
U 19. stoljeću došlo se do zaključka zašto je nastao bilikum. Domaći su ljudi nastojali opiti njemačke vojnike koji su priskočili u pomoć hrvatskim vojnicima u doba turskih osvajanja, ali koji su istovremeno maltretirali i pljačkali lokalno stanovništvo. Mrtvi pijani činili su manje štete. 😉
Arheološka istraživanja upućuju na to da je bilikum već postojao u željeznom ili brončanom dobu. Neki arheolozi smatraju da je obred dobrodošlice preuzet od Kelta, dok drugi uspoređuju bilikum s obrednim posudama, starijim od 3000 godina, pronađenima u Iranu.
Tko su „Čeh, Leh i Meh“?
Svašta ja naučim istražujući za blog, pa sam tako saznala i da je u vrijeme ilirskog preporoda bilikum dobio neobično ime „Čeh, Leh i Meh“. Baš me je to nasmijalo. A, sad objašnjenje! Riječ je o trojici braće iz poznate zagorske legende. Zapravo, legenda je slavenska, ne samo zagorska, a govori o utemeljiteljima triju slavenskih zemalja: Lehije (Poljska), Češke i Rutenije (koja je dijelom u današnjoj
Rusiji, Bjelorusiji i Ukrajini).
Tanja Baran nosi ogrlicu „Vjera, ufanje i ljubav“ umjetnice Dalije Katavić
Tanja Baran - „Vjera, ufanje i ljubav“
Križevci su grad sv. Marka Križevčanina, kojem je posvećena znanstvena knjiga „Sveti Marko Križevčanin – život i djelo“, monografija koju je uredila i napisala Tanja Baran, uz svesrdnu pomoć dviju prijateljica, Martine Valec Rebić i Danijele Zagorec. Impozantna monografija trećeg hrvatskog sveca sadrži 21 znanstveni rad. Tanja Baran okupila je 25 znanstvenika: teologa, povjesničara, filozofa, komunikologa, kroatista i znanstvenika, koji se bave književnošću, likovnim umjetnostima i glazbom. Trud vrijedan pohvale i odlikovanja!
Toplo preporučujem ovu knjigu koja nam donosi dosad nepoznate činjenice o našem svecu. Objavili su je Udruga za promicanje znamenitih Križevčana Dr. Stjepan Kranjčić, kao izdavač, te Glas Koncila, kao nakladnik. Znate li da Tanja Baran piše i za Glas Koncila?
Ova je vrijedna monografija uručena papi Franji, zahvaljujući susretljivosti nuncija mons. Georgea Lingue tijekom hodočašća Križevčana u Rim. Dobar glas daleko se čuje, a glas o našim Križevcima na najljepši način pronosi Tanja Baran.
U prilog tome rodila se ogrlica „Vjera, ufanje i ljubav“, moj dar za nju, prenositeljicu misnih slavlja i pastoralnih posjeta Svetog Oca Hrvatskoj i BiH, urednicu religijskih emisija „Hvaljen Isus i Marija“, „Susret u dijalogu“ i „Trag vjere“. Neumorna profesionalka!
Ogrlica „Vjera, ufanje i ljubav“ od srebra i granata made my Dalia Katavić, iz privatne zbirke Tanje Baran
Prijateljstvo koje inspirira
Prijateljstvo nas veže već dugi niz godina. Danas često i poslovno surađujemo. Stalno se nadopunjujemo. Jedna drugu inspiriramo i potičemo da damo najbolje od sebe. Meni je ovo prijateljstvo toliko inspirirajuće da zadirem u područja koja mi nisu baš bliska i veselim se svakom uratku.
Za razne svečane prigode, na kojima je Tanja bila voditeljica ili laureatica, dogovarale smo tematski nakit, koji je meni bio izazov, motiv, a i škola da nešto naučim i pristupim nekim činjenicama s još više poštovanja, nježnosti i osjećaja povijesne veličine. U tom je kontekstu nastala posljednja u nizu unikatnih ogrlica, rađenih isključivo za nju.
Ogrlica „Križevci“ iz privatne zbirke Tanje Baran; srebro, mesing, labradorit; made by Dalia Katavić
Ogrlica je simbol grada Križevaca. Izradila sam grb našeg 771 godinu starog kraljevskog grada, a moja Križevčanka ponosno ju je nosila ove godine tijekom dodjele najvrjednije nagrade, kada je odlikovana plaketom svoga rodnog grada za promociju baštine te doprinos kulturnom i društvenom životu grada. Zalaganje i trud te nekoliko knjiga, čija je autorica, i više su nego dovoljni da vas privuku u naš kulturno bogat grad.
Tanja Baran i Dalia Katavić
Ne sumnjam da nas čeka još mnogo kreativnih avantura jer kad se dvije kreativke slože, ideje se množe. I uvijek realiziraju. Zajedno stvaraju, zajedno teme biraju. Slušajte Radio Sljeme i saznajte sve novitete u Zagrebu na vrijeme. Tanja Baran najbolja je u pripovijedanju zagrebačkih i križevačkih legendi, tu nema dvojbe.