Moja prva samostalna izložba nakita u Zagrebu
Galerija Cloverfield ugostila je moje rukotvorine na neko vrijeme, zbog čega sam neizmjerno zahvalna vlasniku, gospodinu Damiru Kanaetu, koji je prepoznao moj rad kao nakit po mjeri umjetnosti. Jako sam ponosna na sebe, ali i na tim suradnika koji su svaki u svom segmentu rada pomogli da sve ispadne kako sam zamislila, pa čak i bolje. Odmah ću vas na početku pozvati da razgledate moju prvu samostalnu zagrebačku izložbu u pravom umjetničkom ambijentu. Za one koji to još ne znaju Galerija Cloverfield nalazi se na adresi Pod zidom 12.
Ova izložba ima umjetničko-kulturni karakter i nije prodajna, no ako nakon razgledavanja izložbe poželite kupiti neki komad nakita, svratite u Prašku 6 u moju izložbeno-prodajnu Galeriju Dalia, tek nekoliko stotina metara udaljenu od izložbe.
Galerija Cloverfield ‒ otvorenje izložbe "Nakit po mjeri umjetnosti"
Dojmovi su mi još uvijek svježi. Tek sam prije nekoliko dana imala svečano otvorenje izložbe. Bilo je to 26. listopada, četvrtak u večernjim satima. Divan dan i mnoštvo uzvanika. Osjećala sam nervozu, ali neku pozitivnu. Možda zbog osjećaja odgovornosti i spoznaje da u Zagrebu prvi put izlažem svoj nakit, a da nije riječ o vlastitoj galeriji.
Mnogi su me pitali, od ukućana do prijatelja i suradnika, kakvi su prvi dojmovi. I tad i sad mi se još čini nevjerojatno da se naprosto prihvaćanjem nekih svojih stanja otvori put za koji sam još do nedugo mislila da je daleka budućnost. Male stvari zbilja moraju ostati male stvari. Ne treba pošto-poto mijenjati sebe jer to nije unutar nekih očekivanja i normi.
Kao što sam već spomenula, bila sam pozitivno smušeno nervožasta za tu prigodu. Bila sam svoja.
Dok sam pregledavala snimku, prva mi je reakcija bila: „Ajme, uopće nisam ozbiljna za svoje godine!“ Onda sam zastala zapitavši se što to znači.
Oko mene su dragi ljudi koje volim, koji me poznaju baš takvu. Bili su tu i neki novi ljudi, iz nekih drugih krugova u koje sad i ja polako ulazim. Zar nije najbolje biti iskren/iskrena od početka? Na njima je da prihvate ili ne prihvate, kao što uostalom i vrijedi za sve u životu.
To sam što jesam. Mislim da je moja prva samostalna izložba u Zagrebu to i pokazala.
Što sam izložila u Galeriji Cloverfield?
Kustosica Anita Ruso Brečić u predgovoru za katalog napisala je kako sve pršti od živosti misleći pritom na moj razigrani umjetnički rukopis. Svoj nemiran i vrckav temperament pretočila sam u nakit koji odiše bojama i motivima, koji su mnogima na prvu začudni, ali koji plijene pažnju. Ako želite pogledati out of the box nakit, a još više ako ste ljubitelj/ljubiteljica takvog nakita, bit će mi drago da vidite moj “Produžni kabel” od mesinga i koralja ili nakit inspiriran melodijom/glazbom “Nostalgija”, “Ritam” i “Muzika”.
Volim promatrati reakcije ljudi kada uoče u nakitu nešto neočekivano, neuobičajeno. A toga kod mene ima zaista napretek. Tako su posjetitelje izložbe iznenadili i čavli kao privjesak na kožnoj ogrlici, ili kako ja volim reći po dalmatinski “Brokve”.
Često me inspirira voda, zato sam pripremila nakit u kojem poludrago kamenje vjerno imitira vodu. “Šetnja” po mostiću iznad rijeke doista je jedan poseban prsten koji svima zapne za oko. Prsten “Pipa” nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa tako nije ni moju prijateljicu Danijelu Martinović, u čijoj je privatnoj zbirci danas. “Zagreb” sam dočarala kroz jedan od najljepših simbola grada ‒ zdenac Manduševac.
Galerija Cloverfield omogućila je da njezin minimalistički umjetnički interijer i živopisan nakit stvore pravu simbiozu, jedan izuzetan odnos. To je i jedan od razloga zašto sam odlučila izložiti meni osobno jako dragu ogrlicu znakovita naziva “Izuzetan odnos”. Izložila sam ovdje i neke radove koje sam napravila za eminentne estradne osobe, s kojima sam također izgradila i imam izuzetan prijateljski odnos. Koristim priliku da im se javno zahvalim što su mi ustupili/posudili svoj nakit za ovu izložbu da i javnost malo uživa u njemu.
Što sam izložila u Galeriji Cloverfield?
Pozivam vas da razgledate “Moj svijet”. Pokazujem vam koliko sam “Svoja”, koliko volim to što radim. Izložila sam i komplet pod nazivom “Ti”. Ovo je poziv svima vama koji čitate ovaj blog da posjetite izložbu i interpretirate nakit na svoj način. Posvetite se sebi, baš kao što sam i ja posvetila “Sebi” ogrlicu od bakra i tirkiza.
Znam da je neke iznenadila, a možda malo i preplašila moja “Zubarka”, ogrlica od sunčeva kamena i srebrnog zubića i zubarskih instrumenata, ali znam i da je jako razveselila moju dragu prijateljicu zubarku koja je bila na otvorenju.
Mnogi me pitaju što poručujem svojim nakitom. Doista, svaki komad ima svoju priču, koju kupac dobiva uz certifikat. Ali ja volim kad čovjek sam interpretira nakit na sebi svojstven način. Doduše, u jednom je nakitu skrivena poruka u fizičkom obliku. Govorim o prstenu “Poruka u boci”, koji je također izložen u Galeriji Cloverfield.
Hoće li moja mesingana “Kravata” sastavljena od puzzla biti vaša kravata ili ogrlica ‒ to prepuštam vama na izbor i na inspiraciju.
Kad sam već spomenula inspiraciju, mene ponekad inspiriraju i ne baš ugodne anegdote iz života. Upravo sam jednu takvu „opisala“ u svom nakitu. Suživot s ponekim „kućnim ljubimcima“ nije naš izbor. Jeste li ikada u stanu/kući imali nepozvanog sivog četveronožnog gosta? Jeste li pobjegli glavom bez obzira ili se uhvatili u koštac s dugorepom “nemani”? Kako ste je ulovili? Moja “Zamka” za miševe sa slasnim komadom sira izrađena od srebra, mesinga, bakra i hematita možda bi vam mogla pomoći u lovu na nepoželjnog gosta. 😉
Galerija Cloverfield otkriva mimezis prirode
Oduševljavaju me simboli prirode. Za mene je “Radost” jedna krhka visibaba koji proviruje iz snijega. Izložila sam, osim stidljivog snježnobijelog cvijetka, vjesnika proljeća, i dvije ruže ‒ crvenu i još jednu zlatnu “Divotu iz korijena”. Lepršavi let živopisnih leptira zamrznula sam u narukvici “Lakoća” i ogrlici “Purpurni let”. Oduševljava me maslačak, osobito kad se presvuče u onu svoju balsku, lepršavu, prozirno-sivu haljinicu. Nadam se da će moj “Maslačak” jednako oduševiti i vas. Donosim vam “Pramen jedne livade”.
Dotaknula nas je jesen, ušetala je na ulice grada i na selo, što me je inspiriralo da i ja unesem “Jesen” na izložbu. Pauk od srebra i labradorita filigranski plete svoju mrežu na srebrnom listu koji sam prošarala 24-karatnim listićima zlata. Unijela sam “Malo boje” jesenske palete. Možete vidjeti i ogrlicu od srebra i ahata s fosilom pod znakovitim nazivom “Stanley woman”, inspiriranu plavim plodom jeseni ‒ šljivom. Sada Galerija Cloverfield diše u ritmu jeseni. Čak nam je i kišica na trenutke lagano rominjala stvarajući još posebniji ugođaj, donoseći “Sneni šapat” jeseni.
Moj “Lingam” ima prizvuk Azije, a kako izgleda, pogledajte na izložbi. Igrom mesinga i kože stvorila sam jedan od posljednjih kompleta pod nazivom “Dlakavi glamur”. Volim Afriku, volim “Divljinu”. Osim lurexa i mesinga, u afričkom nakitu koristila sam rog i sjemenke s tog kontinenta. Pogledajte na izložbi kako sam interpretirala Afriku.
Zov Dalmacije u srcu metropole
Ostanimo još malo u mislima u toplim krajevima. Ja sam Dalmatinka s adresom u Križevcima, koje neizmjerno volim i kojima sam posvetila ogrlicu “Vječnost, vrijeme, povijest”, ali moja Dalmacija nikada nije izišla iz mene.
Duboko cijenim svoje korijene. Zato ćete u mom nakitu naći mnogo morskih simbola. Kad posjetite izložbu, pogledajte ogrlicu “Nekad i sad” i sve će vam biti jasno. Galerija Cloverfield postala je i mala luka za moje ovozemaljske barke ‒ “Malu barku” i “Biser”, ali i za “Nebesku lađu”, koju sam izradila od školjke, ahata, bisera i srebra.
Oni koji me poznaju znaju kakvo poštovanje gajim prema maslini. To “Divno drvo”, taj “Osjećaj” zahvalnosti koje osjećam kada ga ugledam i kada primim plod u ruke, nešto je neopisivo. Morala sam i taj važan dio sebe i svoje produkcije izložiti javnosti. Maslina je mnogim Dalmatincima “Kao majka”, pa tako je i meni. Ti simboli Dalmacije ‒ “Nebo, kamen i maslina” ‒ mogu se pogledati na ovoj izložbi. Što sve skriva “Bakina škrinja” izrađena od srebra i drva masline, otkrijte sami Pod zidom 12.
Galerija Cloverfield tako je nakratko dobila i mediteranski štih. Već imam zavidnu zbirku radova inspiriranih maslinom. Mogla bih jednu izložbu napraviti samo na tu temu. Tko zna, možda uskoro, negdje oko Uskrsa da bude prigodno!
Život čine male stvari, život čine slatke stvari
Već sam napisala da male stvari trebaju ostati male stvari jer nam često male stvari predstavljaju veliki užitak u životu. Upravo sam takvim malim slatkim stvarima bila inspirirana kada sam naumila izraditi komplet ‒ naušnicu „Bombon“ i narukvicu “Čokolada”. Neki su posjetitelji rekli da su im krenule zazubice kad su vidjeli ovu preslatku kombinaciju, čime su meni izmamili osmijeh na lice. E, to su te male stvari, ti mali trenuci sreće koje priuštimo jedni drugima ‒ prijateljima, poznanicima, obitelji, slučajnim prolaznicima. Ne zaboravite činiti male stvari koje ljudima mnogo znače!
Reći će mnogi kako sve gledam kroz šarene naočale. Možda, ali znam ja pokazati i bunt kad se s nečime ne slažem. Tako sam svoj bunt uobličila u ogrlicu i narukvicu “Bakreni bunt” . O kakvom se znakovitom kompletu nakita radi, pogledajte na izložbi. Više vam neću otkriti.
Jeste li ikada za nekime ili nečime tragali? Možda za svojom biti? Ja sam svoja “Traganja” isplela od bakra i ahata. I njih je izložila Galerija Cloverfield.
Neki novi ljudi, neki moji ljudi
U tim sam svojim traganjima nabasala na zanimljive ljude ‒ neke nove ljude koji su mi postali suradnici. I moram reći da mi je to moje putovanje “Neopisivo” iskustvo. Toliko inspirativno iskustvo da sam izradila i nakit pod tim imenom. Novi ljudi ponekad znače i “Novi početak“, a ja se tih početaka ne plašim, dapače, jako im se veselim. Idem ususret životu otvorena srca i uma.
U moj život, u moj projekt, u moj smjer, ušli su neki novi ljudi. Jedno poznanstvo, nova suradnja. Hrpa ideja. Brainstorming. Još nekolicina ljudi. Svježe ideje. I kao rezultat ‒ izložba u Galeriji Cloverfield gospodina Damira Kanaeta ‒ moja prva u Zagrebu, ali prva s nakitom u Galeriji Cloverfield. Ne i posljednja ‒ kako smo si obećali na otvorenju.
Dio priče, moje priče, divna Nikolina Žabčić prenijela je na zid galerije. Bila je to fantastična ideja koja je polučila izvrsne reakcije posjetitelja izložbe, ali i onih koji su samo znatiželjno provirivali kroz izlog galerije. Reakcija je dobivena. Izvrstan potez mlade ilustratorice.
Bilo je tu ljudi koji se mogu staviti u kategoriju moji (sad je prigodno da spomenem ogrlicu s izložbe pod imenom “Moja”). Zatim su tu bili i oni iz kategorije javnog života, potom umjetnici iz kategorije umjetnosti i kulture. Ja ne bih stavljala nikoga u kategorije jer ne volim stavljati ljude u ladice.
Na početku i na kraju bijaše zagrljaj
Rekla bih samo veliko hvala svima koji su bili na otvorenju izložbe, koji će je posjetiti, koji su tu, bez obzira što nisu fizički tu.
Otvaranje izložbe bio je jedan veliki zajednički zagrljaj. Da, radni naslov izložbe stvarno je mogao biti zagrljaj ‒ uz osmijeh i zagrljaj s dragim ljudima.
Neka ovaj moj blog bude jedan veliki “Besplatan oglas” poput moje “ciglaste” ogrlice od srebra i koralja (koja je mnogima privukla pogled), da zavirite u moj svijet nakita, ne samo u Galeriji Dalia u Praškoj 6, gdje vas srdačno dočekuju i poslužuju moje vrijedne djelatnice Jadranka i Ivana, već i u Galeriju Cloverfield Pod zidom 12. Izložba je otvorena do kraja godine, a Galerija Cloverfield radi svaki dan od 14 do 19 sati, osim nedjeljom i praznikom/blagdanom.
Do novog bloga nabacite šetnju starom jezgrom grada i zavirite u jednu od galerija. Ili možda još bolje, posjetite obje galerije. Čekamo vas raširenih ruku i vrata. Dobro nam došli!